Pobožnosti
Drugi vatikanski sabor «toplo preporuča» pučke pobožnosti, ali nadodaje da ih treba vršiti u skladu sa zakonom Crkve. Važno je istaknuti da svece štujemo kao naše uzore i zagovornike (cultus duliae) ali im nikada ne bi smjeli iskazivati božanski kult (cultus latriae).
Vrlo je važno pripaziti da pučke pobožnosti ne bi odvele na krivi put prema praznovjerju. Stoga je potreban «pastirski razbor u podržavanju i promicanju pučkih pobožnosti i, po potrebi, pročišćavanju i ispravljanju religioznog osjećaja».
Vršeći različite pučke pobožnosti, nastojimo unaprijediti (umnožiti) ljubav i odanost vjernika prema Bogu, komu jedinome iskazujemo božansku čast.
Pobožnost prvih četvrtaka:
Od jeseni 2009. god.., pobožnost prvi četvrtaka slavimo zajedno s njemačkim vjernicima. Dakle, preporučamo vjernicima koji žele sudjelovati na svetoh misi da toga dana posjete najbližu crkvu.
Pobožnost prvih petaka je pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu u kojoj članovi Crkve svakoga prvog petka u mjesecu slave Euharistiju i primaju svetu pričest. Prema obećanjima koja je Isus, kako se tvrdi, dao sv. Margareti Alacoque, oni koji obave tu pobožnost devet uzastopnih mjeseci, dobivaju posebne milosti. Isusovo obećanje sv. Margareti glasi:“ Obećajem ti u preobilnosti milosrđa Srca moga da će njegova svemoguća ljubav udijeliti svim koji se pričeste svakoga prvog petka tijekom devet mjeseci uzastopce milost konačne ustrajnosti, da neće umrijeti u mojoj nemilosti, da će primiti svete sakramente, te će im moje Srce biti sigurno utočište u posljednjoj uri života“.
Od jeseni 2009. god. pobožnost prvih petaka slavimo zajedno s njemačkim vjernicima. Dakle, tko želi toga dana sudjelovati na svetoj misi i moliti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, neka posjeti najbližu crkvu.
Krunica je jedna od najizvrsnijih molitava Majci Gospodinovoj na koju pape uvijek iznova potiču vjernike. To je „molitva koja nosi biblijsko obilježje, usredotočena na razmatranje spasenjskih događaja Kristova života, kojima je usko pridružena Djevica Majka». Blagopokojni papa Ivan Pavao II govori da je Ružarij divna molitva u svojoj jednostavnosti i u svojoj dubini i od srca preporučuje svima da je mole.
Isti papa uveo je u molitvu krunice «otajstva svjetla». Tako se danas preporučuje moliti: radosna otajstva - ponedjeljkom i subotom, otajstva svjetla - četvrtkom, otajstva boli - utorkom i petkom te slavna otajstva - srijedom i nedjeljom.
MOLITVA KRUNICE - listopad i svibanj, svake nedjelje prije svete mise.
Malo je tako omiljenih pobožnih čina kojima vjernici časte Gospodinovu muku kao što je Križni put. Pobožnost je posebno utkana u povijest i vjeru hrvatskog naroda. Kroz četrnaest postaja vjernici u duhu prolaze posljedni dio Isusova životnog puta: od Maslinskog vrta do brda Kalvarije. Kao svjedočanstvo ljubavi prema Raspetomu pobožni puk je podigao u raznim materijalima i oblicima bezbrojne križne putove u crkvama, kapelama, dvorištima, u poljima i brdima.
U Križnom putu se „slijevaju različiti karakteristični izričaji kršćanske duhovnosti: poimanje života kao puta ili hodočašća; kao prelaska, pomoću otajstva Križa zemaljskoga progonstva u nebesku domovinu; želja za dubokim suoblikovanjem Kristovoj muci; zahtjevi nasljedovanja Krista, zbog čega učenik treba ići za Učiteljem, svakodnevno noseći svoj križ. Zbog svega toga Križni put jest vježba pobožnosti, osobito prikladna za korizmeno vrijeme».
POBOŽNOST KRIŽNOG PUTA - svake nedjelje u korizmi prije svete mise
Duhovna formacija vjernika događa se od krštenja do smrti slušanjem i čitanjem Božje riječi koja je vrata u sve drugo bogatstvo koje je Isus ostavio Crkvi. Ne može se povjerovati Bogu ako se ne poznaju Njegova riječ i Njegova djela. No, važno je ne samo slušati, nego i poslušati, ne samo čitati, nego je u djelo provesti.
Danas u ovom sekulariziranom svijetu iz kojega je duhovnost i svetost iščezla, Crkva nudi vjernicima mogućnost susreta s Bogom u molitvi, promišljanju i duhovnoj izobrazbi. Osim slavljenja Euharistije, koja je izvor svakoga duhovnog života, priređuju se razni duhovni seminari, vjerski tečajevi, duhovne vježbe, pučke misije a sve radi «neprestanog rasta u vjeri i provođenja pokore i obnove».
Hrvatska katolička misija u od svog osnutka priređuje molitvene susrete, pobožne vježbe i duhovne obnove. Obično bi se pozivali duhovnici iz domovine koji bi kroz nekoliko dana u misnim slavljima, ali i na predavanjima, svojim riječima poticali vjernike na spoznaju da se u nama «sve do svršetka vremena, još nalazi kukolj grijeha pomiješan s dobrim žitom Evanđelja».
Duhovne obnove su izvanredna prilika da vjernici osobno doživljeno bogatstvo Božje riječi unose u duhovni život svojih misijskih zajednica. Pri tom se važno držati crkvenih uputa i usto se kloniti «površnih doživljaja» koji će prije uzburkati dušu nego donijeti kvalitetno iskustvo vjere.
Crkva je uvijek cijenila zajedništvo bračnog života i ljubavi. To je zajedništvo Stvoritelj sazdao, a Krist Gospodin ustanovio kao sakrament Novoga saveza. Iz toga zajedništva proi-stječe obitelj u kojoj supružnici zadržavaju vlastiti dar i poslanje. Tako postaju svojoj djeci i ostalim ukućanima svjedoci vjere i Kristove ljubavi.
Vodeći brigu o obitelji, Crkva je ustanovila neka sakramentalna pomagala kako bi supružnici i ostali članovi obitelji mogli što potpunije ispunjavati svoje dužnosti. Od sakramentalnih pomagala ističemo godišnji blagoslov obitelji s kojim se «obiteljski život obogaćuje naviještanjem Božje riječi i posebnim blagoslovom».
Smisao blagoslova obitelji nije u tome da vjernici samo vide svećenika u svojoj kući ili stanu, nego da se zajedno pomole i porazgovore o problemima vezanim za život u obitelji, Misiji, Crkvi i domovini. To je ujedno prilika da se međusobno bolje upoznaju i da se vjernici tješnje povežu sa svojom vjerničkom zajednicom i sa svećenikom.
| < « | » > |
|---|
