Kršćansko je krštenje bitno različito od «krštenja» koje je vršio Ivan Krstitelj. Dok  je Ivanovo bilo uranjanje/pranje u znak obraćenja u pripravi za Mesijin dolazak, kršćansko je pak krštenje uranjanje u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Nije dakle, riječ tek o pranju, nego o rođenju za nov, kristolik život.

U početku su se krštavali poglavito odrasli pa je njima i bio  prilagođen sav tijek kršćanske inicijacije. Pripravnicima za krštenje se najprije navještala Radosna vijest (Evanđelje) i pošto bi je upoznali i prihvatili vjerom, primili bi sakramente krštenja, potvrde i euharistije. Tako bi postajali punopravni članovi Kristove zajednice.
Već od ranih kršćanskih vremena mnogi su odrasli željeli da i njihova djeca prime krštenje te tako i oni kao punopravni članovi Crkve postanu slični Isusu Kristu. To je bio razlog da je Crkva od najranijih vremena krštavala nejaku djecu što je ostalo do dana današnjega.

Što roditelji trebaju učiniti za krštenje djeteta?

• Roditelji koji imaju dijete za krštenje trebaju se najaviti župniku najmanje 20 dana prije planiranog dana krštenja.
  
• Roditelji su dužni prisustvovati pouci roditelja prije krštenja. Dan i sat pouke reći će im svećenik kada se prijave.
  
• Roditelji su dužni donijeti dokument (Geburtsbescheinung) u kojem se nalaze podaci o njihovu djetetu. 
  
• Roditelji novokrštenika trebaju na krštenje ponijeti krsnu svijeću i (ako žele) krsnu haljinicu.
  

Dodatak:

1. Krsni kum (kuma) djeteta mora ispunjavati uvjete koje predviđa Zakonik kanonskog prava (kanon 874 & 1) tj.
2. Da je prikladan i da ima nakanu vršiti tu službu. 
3. Da je navršio šesnaestu godinu života (osim ako nije drugačije određeno).
4. Da je katolik, a to znači: da je kršten, pričešćen i potvrđen, a ako živi u braku, da je crkveno vjenčan, te da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom. 
5. Da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. 
6. Da nije otac ili majka krštenika.

POTVRDU, POSVJEDOČENJE O PRIKLADNOSTI ZA KUMSTVO DAJE VLASTITI ŽUPNIK, TJ. U ŽUPI STANOVANJA.

Svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu usvoje određena znanja.

Nakon završene priprave, po prvi puta, pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu sv. pričest. Do toga ih trenutka prate njihovi roditelji i zajedno se sa svojom djecom pričešćuju.

Što roditelji trebaju učiniti za prvu pričest?

• Roditelji svakog djeteta, na početku vjeronaučne i školske godine, na roditeljskom sastanku, ispune prijavnicu za vjeronauk za prvu pričest. Tu prijavnicu, ispunjenu, roditelji ili djeca predaju u ured ili svećeniku najkasnije do 15. studenog. 
  
• Ako žive izvan naše Misije tada moraju donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje prve pričesti u našoj Misiji. 
  
• Ako su djeca krštena izvan Misije tada o tome donose potvrdu iz župe (Misiji) u kojoj su kršteni.
  
  

VJERONAUK ZA PRVOPRIČESNIKE:

Köln - subotom u 9.30 sati (Misija, Gilbachstr. 17-21)

Leverkusen - četvrtkom u 17.00 sati (Marktplatz 1, Wiesdorf)

Bonn - subotom u 15.30 sati (St. Remigius, Brüdergasse)

Bielstein - nedjeljom u 9.45 sati (dvorana pokraj crkve)

SLAVLJE PRVE PRIČESTI - 29. 5. 2011. u 12.30 sati (Minoritenkirche) - Idućih dana dobit ćemo potvrdu termina!

U Katoličkoj crkvi na Zapadu - nakon što je uvedeno krštenje djece - uvedena je i praksa da se slavljenje i primanje sakramenta Potvrde odvaja od  slavljenja i primanja sakramenta krštenja. Potvrda se redovito odgađa za kasnije, za odrasliju dob kada su djeca, mladi i odrasli sposobniji da osobnije prihvate kršćansku vjeru.
 
Riječ «potvrda» svojim značenjem priziva na latinski glagol «firmare» a znači «učvrstiti, ojačati, učiniti prikladnim, dovesti do stajanja, podariti sposobnost stajanja». Potvrda želi ojačati mlada čovjeka u njegovu kršćanskom životu i posredovati mu po Duhu Svetome sposobnost stajanja, da bi u ovome svijetu naučio «stati iza sebe», da bi pronašao svoje stajalište i u ovakvom svijetu mogao živjeti snagom Duha Svetoga.
 
Na žalost danas se sakrament potvrde promatra kao «vrstu posvećenog prijelaza u građansku zrelu dob ili - rekli bi zlobniji - u svečani završetak povezanosti mladih s Crkvom, slavljen ganutljivim crkvenim obredom, prepunim znakova koji malo komu govore o kršćanskoj vjeri». Danas se veća pažnja pridaje odijelu, kumu, darovima, fotografu i bogatom stolu. Sve to je vrijedno i Bogu drago, ali je daleko od izvorne vrijednosti sakramenta potvrde kojim bivamo «trajno opečaćeni».
 

SUSRET PRIPRAVNIKA ZA KRIZMU (VIII. i IX. razred)

KÖLN - petkom u 18.00 sati (Misija, Gilbachstr. 17-21)

LEVERKUSEN - četvrtkom u 17.45 sati (Marktplatz 1, Wiesdorf)

BONN - srijedom u 17.00 sati (St. Remigius, Brüdergasse)

BIELSTEIN - prema dogovoru

SLAVLJE POTVRDE JE 15.05. 2010.godine u 16.30 sati - Minoritenkirche (Köln).

Mlade će krizmati mons. Heiner Koch, nadbiskup.

Koje uvjete treba ispunjavati kandidat za krizmu (potvrdu)?

• Mora biti kršten u Katoličkoj Crkvi te da iz nje nije istupio i da je pristupio prvoj svetoj pričesti.
  
• Neposredna priprava traje dvije godine (tijekom pohađanja sedmog i osmog razreda).
  
• Kandidati za primanje sakramenta potvrde u našoj Misiji su oni koji su u 8. razredu i odrasliji.
  
• Ako je kandidat kršten izvan župe (misije) gdje će primiti potvrdu, treba donijeti potvrdu o krštenju i primljenoj prvoj pričesti. 
  
• Potvrđenik treba imati kuma ili kumu.

O uvjetima koje mora ispunjavati kum Zakonik Kanonskog prava bilježi:

Kan. 893. – & 1. Da bi netko mogao preuzeti službu kuma potrebno je:

1. da ga odredi sam krizmanik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu; 
   
2. da je navršio šesnaestu godinu osim ako nije drugačije određeno;
   
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom; 
   
4. da nije udaren nikakvom zakonom izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom; 
   
5. da nije otac ili majka potvrđenika; 
   
6. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok potvrde, i to jedino zajedno s katoličkim kumom

Kristova je Crkva vrlo rano počela slaviti zajedništvo ljubavi muškarca i žene u posebnom sakramentalnom slavlju. U svjetlu vjere «kršćani su bračnu ljubav shvatili kao simbol Božje ljubavi prema svome narodu s kojim je Bog sklopio Savez prijateljstva i ljubavi. Kršćani su jednako tako, i još više, shvaćali ljubav između muža i žene kao znak neopozive ljubavi i vjernosti Isusa Krista prema Crkvi, svojoj «Zaručnici».
 
Ovu povezanost Božje ljubavi i «bračnog saveza u kome se muškarac i žena uzajamno darivaju i prihvaćaju», potrebno je istaknuti posebno danas kada dostojanstvo braka ne zrači svugdje onim sjajem kojim ga je obdario Stvoritelj.
 
Stoga «Crkva pridaje veliku važnost Isusovoj nazočnosti na svadbi u Kani. U tome prepoznaje potvrdu da je ženidba nešto dobro i navještaj da će ženidbeni savez odsada biti djelotvornim znakom Kristove nazočnosti».  Svojom prisutnošću Isus  poručuje da je uvijek spreman ustajalu vodu dotrajale bračne ljubavi prevoriti u vino obnovljene nade i života. Osim toga Isusova nazočnost u Kani je simbol njegove nazočnosti u svakom «sakramentalnom ženidbenom savezu»  i njegovo jamstvo da će biti uz supružnike do kraja života. 

Što su zaručnici trebaju učiniti prije vjenčanja?

• Prijaviti se voditelju Misije najmanje mjesec dana prije vjenčanja.
  
• Pribaviti dokumente: Krsni i slobodni list iz župe krštenja ukoliko nisu kršteni u našoj Misiji. Dokumenti ne smiju biti stariji od šest mjeseci.
  
• Zaručnici koji namjeravaju sklopiti crkvenu ženidbu dužni su odslušati višesatna predavanja (zaručnički tečaj) koja su održavaju dvaput godišnje. Kada je zaručnički tečaj, bit će objavljeno u Misijskom glasilu. „Naša zvona“.

Dodatak:

Kum ili svjedok na vjenčanju?

Mladenci sami - zaručnica i zaručnik - uspostavljaju ženidbu, a vjenčani kum i drugi prisutni na vjenčanju su zapravo - svjedoci da je do toga čina i došlo. Uobičajeno na vjenčanju mladenci uzimaju dva svjedoka. Vjenčani kum tj. svjedok na vjenčanju može biti i vjernik pravoslavac i evangelik, kao i bilo koji drugi čovjek po odabiru onih koji sklapaju sakrament ženidbe, pa i nekršteni (dakle, bez sakramenata).
Svjedoci - vjenčani kumovi - imaju ulogu da pred crkvenom zajednicom mogu potvrditi kako je obavljeno sklapanje određene ženidbe, pa moraju imati samo one kvalitete koje se i inače traže za bilo kojega svjedoka i svjedočenje. To znači da je dovoljno da su napunili 14 godina (što traži kan. 1550 u prvom paragrafu), da su sposobni vidjeti i čuti - zapravo zapaziti - što se pred njima događa, i da su u stanju shvatiti kako se radi o sklapanju ženidbe između određenog muškarca i određene žene.